Tuga i bol
-Voljela ga je,voljela ga je više od ikoga na svijetu. Znala je da njen život bez njega nema smisla. Govorio joj je da ju voli,da je jedina,a ona mu je slijepo vjerovala… Sve je bilo kao u snu dok jednog dana nije saznala da on,njezina jedina ljubav ima drugu. Bol koju je osjećala bila je prejaka. Ta bol izjedala ju je cijelu,znala je da je gotovo. Svi njeni snovi raspršili su se u sekundi. Ta joj je sekunda upropastila život. Plakala je i pokušavala istjerati ga iz svojih misli,ali neuspješno. Govorili su joj da vrijeme liječi sve rane,da će i on jednom pasti u zaborav… Nikome više nije vjerovala,sve ju je podsijećalo na njega. Sve se više povlačila u sebe,više nije bila ista,ništa više nije bilo isto. Osjećala se kao da smeta svima,da ona ne spada među ljude,svi su je smatrali čudnom. Čak i oni koji su joj nekad bili prijatelji nestali su. Nije imala nikog s kim bi mogla razgovarati,nije bilo nikog tko bi ju saslušao i dao joj neki savjet. A njega još nije preboljela,voljela ga je kao i prije. Sama sebi nije bila dovoljna,mrzila se je,proklinjala je dan kada se rodila. Mislila je da bi bilo bolje da je nema,a sada više nije bilo nikog tko bi ju zaustavio da ne napravi glupost. Sve što je željela je osobu koja će ju razumijeti,osobu koja će ju voljeti…očito je tražila previše,jer ostala je sama…Iz bijesa razbila je čašu. Sakupljajući staklo,uzela je mali komadić i prešla preko svojih vena… Krv je potekla,a ona je polako pala,na licu joj je bio izraz tuge i boli,a njene zelene oći bile su pune suza…bio je to kraj njenog kratkog usamljenog života…
